UNUTRAŠNJI MIR JE MERA NAŠE STVARNE SLOBODE

Slobodu tražimo. Slobodi težimo. Slobodu osvajamo. Kao da sve to radimo tražeći je negde izvan sebe, težeći nečemu van nas samih, osvajajući nekoga ili nešto. A zapravo jedini istinski osećaj slobode imamo onda kada u sebi osećamo mir. Da, baš mir. Ni ushićenje. Ni superiornost. Već zadovoljstvo onim što imamo sada ovde. Tek tada, možemo reći da smo slobodni.

Zašto? Zato što duboki unutrašnji mir osećamo onda kada znamo da je uvek sve u redu. Kada smo zadovoljni i negujemo takvo osećanje. Ali i kada smo nezadovoljni, ostajemo mirni, jer znamo da samo od nas zavisi promena na bolje, da u sebi imamo moć da stvari promenimo i da su takve okolnosti trenutno tu, kako bismo iz njih nešto naučili. Mirni smo zato što smo slobodni od spoljnih okolnosti. Zato je unutrašnji mir mera nase stvarne slobode.

Korisno je znati da je svaka uznemirenost koju osećamo, znak da smo se udaljili od sebe, a samim tim i od svoje sposobnosti da budemo slobodni i da upravljamo svojim životom. To su upozorenja da bi trebalo nešto da prestanemo da radimo, da se zaustavimo ili da promenimo. Ako ignorišemo, kraće ili duže, takva upozorenja, možemo se razboleti. A kada smo bolesni, naša unutrašnja ravnoteža je još više narušena. I tako nastaje začarani krug za koji smo vezani i koji nam ne dozvoljava da budemo slobodni: radimo u životu nešto što nije u skladu sa našom prirodom, zbog toga postajemo nezadovoljni i neraspoloženi, ignorišemo i neraspoloženje, sve smo slabiji i postajemo bolesti, a onda nam bolest još više pravi neravnotežu i nemamo snage da se vratimo u normalu. Tako postepeno sebe zarobljavamo, a da nam za to niko drugi nije kriv.

Bahove kapi mogu značajno pomoći kada dođe do ovakve situacije i to delujući na dva nivoa. Prvi je – da zaustavimo dalje pravljenje disharmonije i da se postepeno vratimo u ravnotežu. A drugi, da radimo na negovanju te ravnoteže, jer tek u miru možemo u tome uspeti. Slično je kao kada važno želimo da uradimo u sred buke oko nas. Prvo moramo da se sklonimo od te buke, da je uklonimo, da se utišamo, a tek onda kada dobro čujemo, moramo se posvetiti slušanju onoga što nam je važno. Isto je i sa našim zdravljem i negovanjem mira u sebi. A samim tim i negovanja osećaja stvarne slobode.

I negovanje mira u sebi i negovanje slobode su svojevrsna izražavanja ljubavi prema sebi. Jer znamo da jedino negovanjem lepog u sebi možemo privući lepo u svoj život. U tome može pomoći meditacija koju svakog dana možemo raditi po 5 do 10 minuta. Zatvorenih očiju, sedeći, dlanova okrenutih na gore na krilu, izgovoriti u sebi ili pomisliti: Molim da mi se optimizuje ljubav prema sebi. Redovnim praktikovanjem ove meditacije, u sebi počinjemo da osećamo duboki mir, sves o svemu što se dešava sada i ovde i usmerenost ka ciljevima i rešenjima, umesto ka svim onim faktorima koji sputavaju osećaj slobode.