REČ PO REČ, ČITAV ŽIVOT

Lično obožavam reči. Tako su lepe, šarene, moćne.  Čini mi se da sam tu ljubav osetila odmah po rođenju, mnogo pre nego što sam progovorila. I onda, valjda, nije slučajno što sam završila književnost i srpski jezik, pa se bavila pisanjem kao novinar, pa komunikacijama kroz PR i marketing i što sada obožavam da predajem, govorim, pišem. Reči nam daju mogućnost da kreiramo svet po svojoj meri, da oblikujemo priče svog života.

Tako su očaravajući moćne, a tako ih jednostavno možemo upotrebiti u oblikovanju celog svog života. Profesionalno bavljenje komunikacijama i ličnim razvojem me je u to mnogo puta uverilo. Vidite, samo na jednom primeru, koliko je jednostavno.

Recimo, nas troje šeta gradom. Naiđemo na radnju u kojoj se prodaju patike. Ja viknem: „patike“ i pomislim kako sam nameravala da kupim patike za trčanje. Odmah mi u glavi sine misao, o laganim crnim patikama za trčanje. Ulazim u radnju i tražim takve, jasno ih opisujući. Moje osećanje je ushićenje, jer sam se setila da bi mi trebale ove patike i sad je dobar trenutak da ih kupim. Moja drugarica, međutim, na istu reč reaguje sasvim drugačije. Ona odmah kaže: „ne volim da nosim patike, volim cipele na štiklu“. Kaže kratko i izlazi iz radnje. Drug, koji je bio sa nama, nije ni ušao. Njega moj uzvik „patike“, nije ni dotakao. Ostao je sa prijateljem koga je slučajno sreo, da priča ispred radnje, ne obazirući se na nas dve.

Dakle, imamo jednu reč – „patike“. Oko nje, ja sam isplela čitav opis. Moja drugarica je dodala hladan stav. Dok za druga ova reč nije imala poseban značaj. Svako od nas je kreirao svoju priču. A priča svakog od nas je zavisila od percepcije koju smo imali prema datom pojmu, u ovom slučaju patikama.

Ovaj jednostavan primer nam pokazuje da reči koje izgovaramo prikazuju kakve su nam misli i osećanja. A misli i osećanja pokazuju na čemu nam je pažnja. A naš život je tačno ono na čemu nam je pažnja.

Moć reči je, međutim, upravo u tome, što njihovom pažljivom upotrebom, možemo menjati smer svoje pažnje, a samim tim i kvalitet svojih misli i osećanja, odnosno kvalitet sopstvenog života.

Kako?! Lako!

Činjenica je da je u meni jedan pojam izazvao mnogo lepih osećanja. I ja sam se dobro osećala. Moj mozak je dobio preciznu informaciju na osnovu koje je regulisao dalje moj nervni i imunološki sistem i ja sam se osećala zdravo i srećno, jer sam nameravala sebi da ispunim jednu običnu želju. I to je u datom momentu bilo sve što mi je potrebno.

Moja drugarica, koja ne voli patike, imala je, međutim, više opcija. Njen namršten izraz lica i hladna reakcija nisu imali značaja ni za mene, ni za našeg druga, ni za patike, već samo za nju samu. Ako je osetila nelagodu bilo koje vrste, njen organizam je na to reagovao. Odnosno, ona je na ovaj način sebi kreirala jedan trenutak koji nije lep. Ali, da je samo rekla (dakle, rekla!): „ne volim da nosim patike, ali volim cipele na štiklu, mada mi se dopada kako tebi stoje, hajde probaj ove, lepe su…“, njena emotivna reakcija bi bila potpuno drugačija, njene misli okrenute ka pozitivnoj reakciji i samim tim bi sebi, samo izborom reči, promenila fokus i osećala se dobro.

Isto tako, drug koji je ostao ispred i kome je fokus bio na razgovoru sa prijateljem, a ne na patikama, imao je sasvim treću reakciju.

I šta nam ovo govori!? Svako od nas je kreator svoje realnosti. Ako primetimo da izgovaramo „teške“ reči ka sebi ili drugima, da se izražavamo podrugljivo, ljutito, besno, sve te reči samo nama škode i to dostruko: ako se obraćamo drugima, sigurno ćemo izazvati da se i drugi slično ophodi prema nama, a to nikada nije dobra komunikacija i drugo, takve reči uvek prate emotivni naboj koji nam ne prija, a niko ne želi da se oseća loše.

Zato svaki put kada sebe uhvatimo da sebi ili drugima govorimo ružne reči, važno je da se setimo da to znači da nam je pažnja na nečemu što je ružno. Sve što je potrebno da uradimo je da u istom trenutku počnemo da izgovaramo nešto lepo, pozitivno, da prebacimo fokus na lepšu stranu i tako kreiramo svoju lepšu realnost.