PREDAVANJE MILICE MANDIĆ I DRAGANA JOVIĆA: OD VELIKIH SNOVA DO VELIKIH REZULTATA

Sedmo predavanje u okviru projekta “Lepo mi je, jer tako želim” i poslednje u ovoj godini, održali su Milica Mandić, naša tekvondo šamšionka i njen trener Dragan Gale Jović, koji je nedavno proglašen za najboljeg tekvondo trenera na svetu u 2017. godini. Tema njihovog predavanja bila je – od velikih snova do velikih rezultata i ujedno je predstavljala i sjajan rezime svega što smo zaključili i naučili na svih šest prethodnih predavanja, gde su nam, takođe, sjajni predavači, svako iz svog ugla rekli – šta je važno na putu do cilja, kako da razumemo druge, gde na prođaemo elan i kako da eliminišemo strahove, kao i kako da ne komplikujemo jednostavno i da igramo prave uloge u svom životu.

Put šampiona, kakav je Miličin i Galetov, pokazao nam je da ni malo nije jednostavno od malog sporta i velikih snova doći do najboljih rezultata ne samo u Srbiji i regionu, već i u svetu. Ono što je publiku u prepunoj sali bioskopa u UŠĆE Shopping centru osvojilo, međutim, bila je i skromnost i jednostavnost kojom su naši predavači predstavljali svoju priču. Upravo to nam je pokazalo svima koliki su oni šampioni i da biti najbolji, ne znači biti iznad ostalih i odvojen od drugih, već biti jednostavna ličnost koja daje sve od sebe da bi bila najbolja među najboljima, bez obzira čime se bavimo.

Veoma važna poruka koju smo, na predavanju, dobili od Galeta Jovića je da izgovorima nećemo postići ni jedan rezultat i da trenutne okolnosti u kojima smo nisu prepreka, niti bi trebalo da ih smatramo dovljnim za ostvarenje viših ciljeva. Ako hoćemo prave rezultate, kako je rekao, nephodo je da pomeramo granice, da činimo korake, koji mogu biti i čudni i izgledati prenaglašeno, ali koji su pravi. On je naveo primer u kome se lično potrudio i preko svojih tadašnjih mogućnosti da sportistima sa kojima radi obezbedi salu kako bi mogli da vežbaju u pravo vreme, a ne kada im termin u iznajmljenom prostoru dozvoljava. Tako im je omogućio da imaju ritam koji bi trebalo da imaju u odnosu na termine takmičenja i sporta kojim se bave. Njegove reči potvrdila je i Milica Mandić, priznavši da neke ključne poteze vežba mesecima, kako bi ih dovela do nivoa koji joj je potreban za pobedu. Da joj nije uvek lako i da ne radi to uvek sa voljom, ali da zna da mora da da malo više od sebe, uvek kako bi bila olimpijski šampion.

I Milica i Gale na ličnim primerima istakli koliko je važno da funkonišemo sa drugim ljudima i da se međusobno dobro razumemo. Gale je, kao trener, rano shvatio da svojim sportistima može mnogo pružiti kako bi stalno napredovali i pobeđivali, ali da je neophodno da uključi i druge stručnjake u njihov tim, kako bi rezultati bili potpuni. Milica je, upravo, potvrdila da joj ta podška svih u njenom timu neizmerno znači, jer pored trenera, veliku ulogu imaju i nutricionista, psiholog i ostali članovi tima, jer i ona kao sportista ima uspone i padove i ne može znati šta joj je u svakom trenutku potrebno da bi ostvarila najbolji rezultat.

Timski duh, kako je istakla, znači i biti srećan kada neko od prijatelja spotista iz kluba osvoji medalju, čak i onda kada ti u tome ne uspeš. Opisala je kako se radovala pobedi svojih drugarica iz kluba i u trenucima kada nije uspevala da osvoji medalju i da ju je, upravo, ta radost zbog njih dizala da se i sama ne razočara u sebe i ne posustane zbog poraza.

Milica je publici potvrdila da i te kako povremeno oseća strah i da joj nije uvek lako da ga prevaziđe, ali da je naučila da je važno prihvatiti strah i reći sebi i drugima da on postoji, jer je to jedini način da bude i prevaziđen. Imala je i situcije gde je u sebi skrivala da se plaši, potiskivala emocije i to ju je obično dovodilo do lošijih rezultata, jer su strahovi skretali pažnju sa postignuća i daljeg napretka.

U odnosu prema strahovima, kao i situacijama ključnim za sportiste, Dragan Jović je istakao da je normalno da nekada igra različite uloge i da mora biti i strog i direktan, ali i mekan i popustljiv, u odnosu na trenutak i datu situaciju. To se posebno odražava u prelomnim momentima, kada je svima potrebno otrežnjenje da stvari krenu na bolje. Priznaje da njegova uloga nije uvek laka, ali da je važna i za njega i za sportistu. Isto tako je i u životu, nekada moramo da popustimo, dok je povremeno važno da budemo jaki i stabilni, kako bismo prevazišli prepreke i razumeli ih kao izazove, umesto kao pretnje.

I pored sve volje, timskog rada i stalne vežbe i Milica i Dragan su priznali publici da ima trenutaka kada izgube elan. To nam govori da se radi o ljudskoj osobini koja je prirodna pojava, jer ne možemo uvek biti na najvišoj visini zadataka koje obavljamo. Gale je naveo zanimljiv primer, da za njega nacionalni identitet zna da bude ogroman pokretač koji mu uvek vraća snagu i entuzijam, zbog čega na velikim takmičenjima i sebi i sportistima pušta himnu Srbije. Milica je, takođe, objasnila da je normalno da ima trenutaka kada bi odustala od svega i nema snage, posebno kada je povređena ili ne može da da svoj maksimum, ali da je dosadašnji rezultati i viši ciljevi uvek zovu i pokreću da vrati elan i nastavi dalje da pobeđuje i sebe i na takmičenjima.

Ovo dvoje sjajnih ljudi su nam pokazali zašto je važno biti šampion, ne samo u sportu ili poslu kojim se bavimo, već i u svim segmentima svog života. Da to ne znači da moramo sebe da iscrpljujemo težeći savršenstvu, već da uvek i neprekidno nastojimo da prihvatimo sebe takvima kakvi jesmo, uz jasan stav da negujemo najbolju verziju sebe.